Po našim planinama ljudi su se kretali još mnogo prije osnivanja planinarske organizacije. Veliki broj ljudi živio je u planinama, uglavnom baveći se stočarstvom i lovom. Tragovi takvog života vidljivi su i danas na mnogim mjestima u Bosni i Hercegovini. Međutim, o samim usponima na vrhove u ta davna vremena danas nemamo nikakvih podataka.
Moderno planinarstvo prodire u Bosnu i Hercegovinu u prvoj deceniji dolaska Austro-Ugarske monarhije 1878. godine, zahvaljujući povećanom turističkom i znanstvenom interesu, koji se u Evropi pojavio za ovu tada nepoznatu zemlju. U to vrijeme u Bosnu i Hercegovinu doselilo se mnogo stranaca, uglavnom Austrijanaca, Čeha, Mađara i Nijemaca koji su sa sobom donijeli svoje navike i kulturu, a između ostalog i ljubav prema prirodi i planinarenju.
Radi interesovanja za turizam 1879. godine u Sarajevu je počelo pružanje prvih profesionalnih vodičkih usluga. Godine 1884. osnovan je i Turistički klub u Sarajevu a 21. septembra 1892. godine u Sarajevu je održana osnivačka skupština Bosanskohercegovačkog turističkog kluba u kancelariji civilnog poglavara zemlje uz prisustvo 20 visokih zvanica gdje je vladin savjetnik Lotar fon Berks pročitao na njemačkom jeziku, po zemaljskoj vladi, odobrena pravila. Izabran je odbor, predsjednik, potpredsjednik, sekretar, blagajnik, devet odbornika i dva zamjenika. Time je započela era organizovanog planinarstva u Bosni i Hercegovini.
Za prvog predsjednika Upravnog odbora izabran je vladin savjetnik vitez Lotar fon Berks koji je u Bosnu i Hercegovinu došao kao poručnik sa Austro-ugarskim trupama. Ostali članovi Upravnog odbora također su bili plemići ili visoki vladini službenici.
U narednom periodu u Upravni odbor ulaze i domaći ljudi, istaknuti predstavnici javnog života. Prva planinarska kuća u Bosni i Hercegovini bilo je sklonište na Trebeviću otvoreno 1896. godine. Godine 1905. u Sarajevu se osniva turističko društvo ,,Prijatelj prirode,, koje je bilo izrazito radničko i to je bila prva čisto planinarska organizacija u BiH.
Za vrijeme Austro-Ugarske vladavine obrađene su gotovo sve najvažnije planine u našoj zemlji, i do Prvog svjetskog rata sagrađeno je blizu 20 planinarskih i turističkih objekata. U Bosni i Hercegovini tada je djelovalo približno 700 organiziranih planinara, a centar svih važnijih planinarskih aktivnosti bilo je Sarajevo. Planinarstvo u Bosni i Hercegvini zahvaljujući aktivnostima Bosanskohercegovačkog turističkog kluba u prethodnom period, imalo je polaznu osnovu za daljnji razvoj. Godine 1921. osnovano je Društvo planinara Bosne i Hercegovine. Ovo društvo je preuzelo svu imovinu Bosanskohercegovačkog turističkog kluba kao i turističke objekte koje je gradila Zemaljska vlada. Prvi registrirani alpinistički uspon u Bosni i Hercegovini izvršen je 1929. godine usponom na Djevojačke stijene na Romaniji. Drugi svjetski rat ponovno prekida razvoj planinarstva u Bosni i Hercegovini. Nova vlast je bitno promijenila odnos prema planinarstvu. U maju 1945. godine formira se „Fiskulturni odbor BiH“ u okviru kojeg djeluje i Odbor za planinarstvo i zimske sportove koji 1948. godine mijenja ime u „Planinarsko – smučarski savez Bosne i Hercegovine“. Kada se 1954. godine planinarstvo odvojilo od skijanja, od tada samostalno djeluje Planinarski savez Bosne i Hercegovine. Nakon Drugog svjetskog rata formirana su brojna planinarska društva, a ubrzan je i rad specijalističkih aktivnosti – alpinizma, speleologije, vodiča i gorskih službi spašavanja. Do 1974. godine osnivaju se 43 planinarska društva, a do 1990. godine broj društava raste na 131. U ratnim razaranjima na teritoriji Bosne i Hercegovine u periodu od 1992.-1995. godine velike štete su nanijete i cjelokupnoj planinarskoj infrastrukturi, a situacija planinarstva je bila izuzetno teška i složena.
