Komisija za vodiče

Red.br.	Ime i prezime	Zvanje
1	Ermin Lipović	Instruktor vodiča
2	Željko Knez	Instruktor vodiča
3	Mirza Ažderović	Instruktor vodiča A kategorije
4	Zakir Šogulj	Instruktor vodiča A kategorije
5	Husein Šabić	Instruktor vodiča A kategorije
6	Ivo Lubina	Instruktor vodiča A kategorije
7	Rasim Radonja	Instruktor vodiča A kategorije

Autori:
Šefko Hadžialić
Ibrahim Mehičevič

Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu I Hercegovinu, kod nas pojam vodića susrećemo u knjizi Vodič kroz Bosnu i Hercegovinu (ILLUSTRIERTER FܨHRER DURCH BOSNIEN UND DIE HERZEGOWINA) u izdanju Julijusa Poimana gdje se spominju vodići i cijena njihovih usluga sa ili bez konja na pojedinim planinarskim turama.Knjiga je štampana u Lajpcigu, a od 1892-1913 doživila je četiri izdanja. Da citiramo jedan dio iz uvoda Pojmanovog vodiča …..“ Iza prekrasnih Alpa, sunčane Dalmacije- zemlje Jadrana, ništa nezaostaju ni novopripojene zemlje Austro-Ugarskoj Bosna i Hercegovina, koje su posljednjih godina otvorene i pristupaćne stranim turistima. Bogatstva, koje je majka priroda razasula u raskošnoj veličini na ovu zemlju pružaju u etnografskom i političko-kulturnom pogledu, kroz čudnovatu mješavinu Orijenta i Zapada, svakom posjetiocu veoma mnogo …. Zelene sočne doline i pašnjaci idu vam u susret, pjenušavi potoci, hučeće rijeke,pozdravljaju vas glasno, visoke i moćne planine bogate šumom … jedno putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu postaje nezaboravno …

“U okviru planinarskih istraživanja Zemaljski Muzej izdavao je Glasnik, a štampan je i časopis Turist. Takođe poznato nam je da su se u ovom periodu održavali tečajevi iz oblasti čitanja karata-topografije,a 1909 godine BHTK izdaje turističku kartu sarajevske okolice sa podtekstovima na hrvatskom, njemačkom i francuskom jeziku. Karta je obuhvatala Sarajevo, Pale, Igman, Bjelašnicu, dio Treskavice, Jahorinu i Trebević. Nije poznata struktura društva BH TK I naćin organizacije, ali je nedvosmisleno da je među strancima bilo i onih sa dužim planinarskim iskustvom, koji su vodili izlete diljem Bosne i Hercegovine. Nestankom Austrougarske monarhije i nastajanjem Kraljevine SHS-Jugoslavije, Bosna i Hercegovina nije više jedinstvena administrativna jedinica nego je podjeljena na banovine. Planinarstvo u BiH se razvija spontano u okviru nekoliko nacionalno opredjeljenih društava čija su sjedišta sva u Sarajevu. Specijalističke aktivnosti se ne forsiraju i će se pojaviti tek u posljednjoj desetogodišnjici prije početka Drugog svjetskog rata. Vodičke službe nema,a u okviru društava pojavljuju se vođe izleta( i drugi slični nazivi) koje su preuzimali u principu iskusniji, stariji planinari. U komunikaciji, djele se na Organizatore i Realizatore.

Negdje 1935 godine izaći će Vodič kroz planine Bosne i Hercegovine čiji je autor Ing. Jovo Popović, a izdan je zahvaljujući prikupljenim sredstvima na prvom zajedničkom okupljanju svih planinarskih društava u Sarajevu.

Završetkom Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je ustrojena kao jedna od Republika u sklopu Jugoslavije, a i ustrojen je Planinarski savez. Nova vlast je forsirala razvoj fizičke kulture pri čemu je planinarska organizacija dobila posebno mjesto i pogodnosti što je doprinijelo omasovljenja planinarstva. Obzirom da više nije bilo moguće koristiti iskusne planinare za vodiće, jer je nastao veliki broj novoformiranih društava, moralo se pristupiti drugačijem obliku školovanja u svim oblicima planinarske aktivnosti. Već 1955 godine donosi se odluka o održavanju prvog tečaja za vodiče. Nastavni program je obuhvatao:

1. Razvoj i značaj planinarstva uopšte, a posebno planinarstva u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini.
2. Lik planinara i planinarskog vodiča
3. Prva pomoć i spašavanje u planini
4. Opasnosti u planini
5. Orjentacija i čitanje karata
6. Osnovni pojmovi o geografiji i geologiji
7. Fauna i flora naših planina
8. Osnovni pojmovi meteorologije
9. Prirodne rijetkosti naših planina
10. Organizacija izleta, tura i logorovanja
11. Planinarska fotografija
12. Planinarska oprema, tehnika kretanja,prehrana, te higijena u planinarskim domovima.

Izvođenja nastave predviđeno je tako da se teoretska nastva izvodi u Sarajevu, dok bi praktični dio bio rađen na terenu. Izvođenje nastave trajalo bi dvadeset sati, a učesnici su trebali biti u životnoj dobi između dvadeset i pedeset godina života i pet godina planinarskog staža.Koliko je poznato ovaj tečaj nije održan, a slijedeći je zakazan u 1958 godini. U postojećim materijalima nema podataka o održanom tečaju 1958 godine, ali znamo da je 1960 godine održan tečaj za načelnike planinarskih društava na Prokletijama gdje je učestvovalo 5 članova PS BiH iz Željezničara 1, Romanija 1, Klekovača 1, Budoželj 1 i Treskavica 1. Iste godine održan je na Prokletijama i tečaj za vodiče pohoda na kojem je bilo prisutno 5 članova PS BiH: Vlašić1, Željezničar 1, Bjelašnica 1, Treskavica 1 i Prenj 1.

1961 godine održava se savezni tečaj za ljetne vodiče na Prokletijama. Ovaj tečaj završila su tri člana iz dva planinarska društva Bosne i Hercegovine.

1962 godine organizuje se savezni tečaj za vodiče pohoda kojeg je završilo 12 članova PS BiH. Tečaj je održan u Gorskom Kotaru.
Iste godine organiziran je Savezni tečaj za Instruktore zimskog planinarenja, na Popovoj Šapci – Šar Planina, kojeg su sa uspjehom završila dva člana iz BiH. 1964 godine organizuje se savezni tečaj za vodiče pohoda na Rijeci-Platak.

Na ovom tečaju učestvovali su i članovi iz osam planinarskih društava Bosne i Hercegovine. Republički tečajevi započet će 1966 godine:

• 1966 godine organizovan je tečaj vodiča izleta i pohoda, održan je na Prenju (Konjic). Na tečaju je bilo 22 učesnika iz osam planinarskih društava BiH.
• 1967 godine organizira se ljetni tečaj vodiča pohoda, održan je u Sarajevu i na Bjelašnici. Ovaj tečaj pohađali su 24 učesnika iz sedam planinarskih društava.
• 1968 godine organiziran je zimski tečaj vodiča tura i izleta na Lopati-Kreševo. Na ovom tečaju bilo je prisutno 37 učesnika iz 17 društava.
• 1969 godine održan je u Sarajevu i okolici tečaj za vodiče pohoda u ljetnim uslovima.Na ovom tečaju iz 8 planinarskih društava učestvovalo je 22 člana planinarske organizacije BiH.
• 1973 godine u Sarajevu je održan početni tečaj za vodiče i orijentaciju u planini. Na ovom tečaju praktićna nastava održana je na okolnim planinama, dok je teoretski dio realizovan u Sarajevu. Učestvovalo je 26 učesnika iz više društava. Bilans ovih tečajeva gdje se ne isključuje aktivnosti i društava, ( jer je poznato da su i društva održavala predavanja u okviru školovanja planinarskih kadrova), je određeni broj odškolovanih vodiča po planinarskim društvima kako slijedi:
  Maglić Goražde 5 vodiča
  Bitovnja Kreševo 4 vodiča
  Željezara Zenica 1 vodič
  Borašnica Konjic 6 vodiča
  Tekstilac Sarajevo 3 vodiča
  Klekovača Prijedor 3 vodiča
  Prenj Mostar 4 vodiča
  Vilinac Jablanica 6 vodiča
  Vranica Fojnica 3 vodiča
  Perun Vareš 3 vodiča
  Bobova Kakanj 7 vodiča
  Pogorelica Kiseljak 1 vodič
  Poštar Tuzla 2 vodiča
  Prijatelj prirode Sarajevo 1 vodič
  Bjelašnica Sarajevo 3 vodiča
  Vlašić Travnik 4 vodiča
  Željezničar Sarajevo 4 vodiča
  Svatovac Lukavac 4 vodiča
  Konjuh Tuzla 10 vodiča
  Zvijezda Ilijaš 5 vodiča
  Igman Sarajevo 9 vodiča
  J.Kosanović Vitez 3 vodiča
  Budoželj Breza 4 vodiča
  Tajan Zenica 4 vodiča
  Ukupno: 99

Da napomenemo da je u 1967 godini bilo 38 aktivnih društava sa 10.900 članova, iz čega proističe da je dvije trečine društava kroz spomenute tečajeve dobilo odškolovan kadar za vodiče pohoda i izleta. Ovdje takođe trebamo istači da je koncem 1967 godine urađen Pravilnik o organizaciji i radu službe planinarskih vodiča i da je objavljen u Biltenu Saveza broj 1 iz 1967 godine. Ovim Pravilnikom određeno je da je služba vodiča glavni nosioc rada u planinarskom društvu po pitanju organizovanja pohoda, izleta, marševa, planinarskog smučanja i održavanja postoječih i obilježavanja novih planinarskih puteva i staza. Predsjedništvo Saveza je početkom 1969 uputilo zahtjev društvima, čiji su se članovi osposobljavali, a što je vidljivo iz predhodne tabele, da podnesu izvještaje o radu tih vodiča, kako bi se mogli oragnizovati ispiti za zvanja vodiča. Nema povratnih podataka ili ih je bilo malo, ali se zna da su ti školovani vodiči radili u društvima. Završavajuči ovaj period opredjeljenja vodičke službe na njihova društva moramo istači da je prestala zatvorenost BiH prostora, a time služba dobila dublji značaj I novi smisao vodičke službe i njeno šire otvaranje. Logistička podrška organizacije kod službe vodiča bile su transverzale; Bjelašnička, Sarajevska, sa svojim dnevnicima i kartama, te planinarska karta koju je izdao PD ‘Ozren’ Sarajevo, pod nazivom ljubiteljima prirode i putovanja od Vrbasa do Drine i Neretve.

Ako bi se htjela cijeniti uspješnost ovih školovanja i naćin organizacije ovog perioda, može se reći da djelovanje vodića nije se evidentiralo na nivou Saveza, pa nema ni nekih brojćanih podataka. Kada se sagleda veliki broj organiziranih izlete u društvima, gdje vodići djeluju, raznih memorijalnih pohoda na društvenom, Republićkom i Saveznom nivou, gdje nije zabilježen skoro nikakav incident na nivou vođenja grupe, može se mirne duše reći da je uloženi trud društveno opravdan.

Radi ilustracije da spomenemo da su u ovom periodu vršeni pregovori o dolasku predstavnika Alpenvereina iz Austrije u naš Savez, radi kordinacije ali je PSJ taj prijedlog odbio. Odlukom Plenuma Centralnog odbora PSJ odlaženje u inostranstvo nemože se vršiti bez odobrenja IO PSJ, a u koliko se radi o reprezentaciji i bez odobrenja FSJ.
No, nije bilo da nije bilo turista planinara iz drugih zemalja, bilo je, ali na IV godišnjoj Skupštini, delegate PSD”Borašnica” iz Konjica ing. Sule Begtašević, u svojoj diskusiji upozorava na dolaske stranaca u naše planine, ali preko “Putnika” i drugih turistićkih organizacija, a ćiji odlazak u planinu zavisi od planinara koji jedini obezbjeđuju vodiče. Ako je već tako, konstatuje S.B. zašto Savez se nebi angažirao na njihovom prijemu, bez posrednika.

U okviru mjera za uspješnu realizaciju, Komisija za vodiče je uradila: srednjoročni plan rada u kojem predviđa organizaciono učvršćenje komisije i osposobljavanje vodiča na zimskim i ljetnim tečajevima.
Planira se: u 1981 godini osposobiti 30 pripravnika-vodiča, dok bi slijedeča godina bila period njihovog usavršavanja. 1983 godine planirano je osposobljavanje novih 40 pripravnika, a slijedeče njihovo osposobljavanje 1985 godine predviđeno je osposobljavanje novih 50 pripravnika. Komisija planira ustrojiti evidencije vodiča po društvima, njihovom učešću na akcijama te svake godine provjere znanja i registracije.
Za obuku, predviđen je modificirani program obuke, a kojeg smo spomenuli na početku materijala,sa dodatkom elementarnih znanja koje podrazumijeva i turistički a ne samo planinarski vodič, uz provjeru znanja stranog jezika. U okviru školovanja u 1982 godini održana su dva tečaja:

1. Škola planinarsko turističkih vodiča završilo je 18 polaznika-pripravnika
2. Škola planinarsko turističkih vodiča, pohađalo 50 planinara, a završilo 20 polaznika-pripravnika.

Ovi Tečajevi su organizovani za Sarajevsko područje.
Nakon završetka školovanja Komisija za vodiče predložila je predsjedništvu da se nakon provjere znanja stranog jezika, dodijelila zvanja vodiča :

• Vahid Arnautović
• Dragan Balaban
• Radoslav Bratić
• Smajo Hujić
• Peđa Jokić
• Osman Karić
• Cvjetin Krnaić
• Enver Mešanović
• Antun Mlinarević
• Adil Šaković
• Strahinja Šutvić
• Rijad Drino
• Ahmet Fejzić
• Vejsil Arnautović
• Željko Marković
• Murat Jažić
• Fikret Karačić (Karović)

Komisija je pored prijedloga za dodjelu zvanja predložila Predsjedništvu da se imanuju predavači na tečajevima i školama, a za zvanje vodiča konkretno :

• Ibrahim Akšamija, radio veza signalizacije
• Munira Akšamija, prva pomoć
• Vahid Arnautović, turno skijanje
• Ismet Bakarević, planinarstvo
• Stjepanka Erbez, zaštita čovjekove okoline
• Muhamed Hadžiabdić, orijentacija
• Šefko Hadžialić, istorijat planinarstva
• Murat Jažić, skijanje
• Enver Mešanović, planinarstvo
• Ante Mlinarević, orijentacija, planinarstvo
• Prof. Ševko Kadrić, ONO i DSZ
• Spasoje Stjepanović, plan. Organizacija
• Petar Simonetti, pravne i moralne odgovornosti vodiča
• Slobodan Vrčević, prva pomoć
• Željko Žilbert, speleologija

Završetkom ovih tečajeva stvorili su se uslovi pa je formirana stanica vodiča Sarajevo, pri Gradskom planinarskom Savezu Sarajevo, a stanica broji 18 vodiča i 15 pripravnika. Stanica Planinarskih vodiča Sarajevo uputila je molbu planinarskim društvima da se organizira zajednički pristup u planinarske objekte s tim da se obezbjedi prioritet Turističkim vodičima sa njihovim turističkim grupama uz odgovarajuči popust za nočenje i prehranu. Aktivnost stanice u pred i Olimpiskom periodu očitovala se angažmanima na vođenju grupa po Olimpiskim borilištima. U periodu između 82-84 godine vršene su pripreme i organiziran je tečaj za Planinarsko- turističke vodiče, na području Zvornika, koji je završilo 15 polaznika, a Instruktori su bili iz PS BiH. Interes za ovaj oblik školovanja javlja se u velikom broju društava iz unutrašnjosti, ali nažalost zbog nedostatka sredstava Savez I Komisija tim željama nije mogao udovoljiti.

Tek 1988. godine održan je Ljetni tečaj za Planinarske vodiče u regiji Zapadne Bosne, a 1990 I Zimski kojeg je završilo 20 učesnika. U ovom period vođeni su pregovori sa Alpenverein ( Planinarski savez Austrije) o ponudi Bosansko Hercegovačkog Visokogorja pa je dogovoreno da će njihova studijska grupa koju su sačinjavali :

• Hans Wallner, sekretar OAV
• Oswald Finsterl, urednik lista ‘Kurier’
• Franz Zwickl, fotograf Austrija
• Peter Schubert, urednik ‘Alpeland’ Hans Ogrisegg, predsjednik OAV

doći u Sarajevo sa zadatkom da se upoznaju sa ponudom.

Studijska grupa je stigla koncem aprila 1988 godine te je krenula na Bjelašnicu, zatim Treskavicu, Tjentište, Peručicu i Skakavac.Nakon što su posjetili Foču,krenuli su preko Čemerna za Stolac, i nakon obilaska Nekropole Radimlje, vodopad Kravicu, Vrelo Bune i Mostar te Trebinje, odakle su otputovali za Dubrovnik i sa aerodrome vratili se u Beč. Ovdje moramo istači konstataciju te studijske grupe da mi imamo lijepe i interesantne planine, koje imaju pogodnu visinsku i prostornu razvezenost, blizinu mora, mogučnost drugih sadržaja, ali nedostaju drugi uslovi. Grupu su vodili Drago Entraut, Dragan Ilić i Željko Rudan. Završavajući ovaj dio moramo napomenuti da se je legalnoj organizaciji Vodičke službe suprostavila konkurencija u vidu planinara – privatnika, koji su se ukljućili kao Turistički vodiči, što je davalo lošu sliku naše organizacije.

Da zaključimo, rad Komisije i Stanice prešao je u određenu stagnaciju iz niza objektivnih i subjektivnih razloga vezanih za Turističku zajednicu, Komisiju i same Vodiče, gdje u posljednjih nekoliko godina nije postignut zamišljeni kvalitet. Pristup komercijalizaciji ili profesionalizaciji službe zahtjevao je sasvim drugačiji pristup.

Tečajevi za vodiče

Ispiti za vodiče