Godine 1984. Zimske olimpijske igre su prvi i jedini put održane u jednoj socijalističkoj zemlji. Svečano otvorenje upriličeno je 8. februara na stadionu Koševo, kada je olimpijsku vatru upalila Sandra Dubravčić.
Starija generacija, od recimo 35 godina i više, rado se sjeća ovih davnih dana kada je Sarajevo bilo u cijelom svijetu, a mnogi iz svijeta bili su u Sarajevu.
Na žalost, propuštena je prilika da se publikuje jedna monografija u kojoj bi, osim šturih statističkih podataka iz oficijelnih izvještaja, bilo objavljeno i ono što se dešavalo iza kulisa, a što su radili ”mali” ljudi velikog srca i nevjerovatnog entuzijazma.
Malo ljudi zna da je na tim ‘Igrama’ planinarska organizacija tj. da su njeni članovi dali svoj značaj, pa čak i ključni doprinos!
Bjelašnica je imala epitet nepoznate i varljive planine koju su poznavali samo planinari. Jahorina je imala svoj kakav – takav image, a Igman i Veliko polje sa svojim prirodnim osobinama su imali potencijal za daljinsko trčanje.
Pojavio se problem olimpijskih muških alpskih disciplina, posebno olimpijskog smuka. Tu su planinari – smučari dali svoj doprinos. Naime, tadašnji načelnik Gorske službe spasavanja – stanice Sarajevo, g.-din Drago Bozja, uz dragocjene savjete svog prijatelja g. – dina Laze Rusjana, vrlog alpiniste i skijaša, zajedno sa članovima Pripremnog komiteta za ZOI obilazili su Bjelašnicu, posebno Hranisavu, Vlahinju i sam vrh Bjelašnice, za potrebe olimpijskog smuka. Poznavajući klimatske osobine Bjelašnice, konačni izbor je pao na sam vrh! Ne bi se smjelo zaboraviti da je prije II Svjetskog rata i u razdoblju priprema na Bjelašnici održavano skijaško natjecanje pod nazivom ”Bjelašnički dan” što je za organizatore ZOI ’84. čak bilo i nepoznato. Opet uz preporuku i savjet naših planinara Vinka Jurića, Drage Bozje i Drage Entrauta na vrhu je napravljen jedinstveni objekat sa restoranom i startom za olimpijski muški smuk da bi se dobila tražena nadmorska visina – što je bilo jedinstveno u svijetu. Rekreativna staza na Bjelašnici ‘Kolijevka’ formirana je i osposobljena po savjetu Laze Rusjana – planinara.
Na koncu se ne smije zaboraviti da je g.-din Drago Bozja kao dugogodšnji aktivni član planinarske organizacije izabran za direktora Sektora za sport u OK ZOI ’84. Među njegovih, oko 1.700 amaterskih suradnika, koji su obavljali niz poslova oko uređenja staza, redarske službe, kontrolora i dr. bili planinari. Konačno, članovi Gorske službe spasavanja obezbjeđivali su sva borilišta na terenu.
Današnja mlada generacija može biti ponosna na svoje djedove, bake, očeve i majke –planinare koji su dali svoj doprinos za blistave XIV Igre u Sarajevu.
Planinarska organizacija se i ovim putem zahvaljuje svim planinarima i njihovim porodicama što su one davne 1984. godine pokazali ljubav i patriotizam bez čega ni uz najsavremeniju elektroniku nema uspjeha.
