Dana 12. jula ekipa od četiri člana krenula je na uspon na Grossglockner smjerom Studlgrat. Ekipu na usponu činila četiri člana: Amer Burić-PD Prenj Mostar, Mešić Mahir-UG Cetina-Prenj Jablanica, Đorđe Rađen-PK Extreme Banja Luka i Besim Muminović-PD Koprivnica Bugojno.
Planina Grossglockner sa svojih 3798 metara nadmorske visine čini najviši vrh Austrije.To je jedan od najpopularnijih i najljepših vrhova u Austriji. U ljeto kada je sezona planinu posjeti nekoniko hiljada alpinista, planinara, skijaša i drugih zaljubljenika u prirodu.
Stüdlgrat je jedan od klasičnih alpskih uspona koji se nalazi na jugozapadnoj strani Grossglocknera sa teškoćama uspona od III /-IV po UIAA ljestvici.
Prilaz je autom od alpskog sela Kals do planinarskog doma Lucknerhaus koji se nalazi 1.918 metara nadmorske visine, gdje smo parkirali automobil.
Nakon prepakiranja stvari i opreme krećemo ka planinarski dom Studlgrat koji se nalazi na 2.802 metara nadmorske visine, gdje ćemo prenoćiti.
Na putu ka domu uživamo u prizorima okolnih vrhova koji nas okružuju i samim Grossglocknerom koji je čitavo vrijeme ispred nas-kojem se sa strahopoštovanjem divimo. Na dom stižemo za 3 sata hoda, a uz put odmaramo na domu Lucknerhutte.
Poslije večere i smještaja u domu uživamo na suncu ispred doma, al nas je jak vjetar primorao da uđemo u dom. Prije spavanja konsultujemo se sa ostalim gostima u domu koji idu istim usponom u koliko sati će oni krenuti u smjer da izbjegnemo gužvu.
Jutro je i spremi smo za uspon. Staza od doma odmah kreće strmo i zbog toga stavljamo dereze i uzimamo cepine. Izlazimo na Teischnitzkees glečer, po kojemu se za nekih 1 sat hoda približavamo ulasku u smjer. Slijedi razvrstavanje-zveckavih stvarčica koje jako volimo povješati po sebi i započinju prvi skokovi. Nakon Zinala ovo sada izgleda kao penjanje u dvorani, pa opreza nikada dosta. Ubrzo stižemo do čuvenog Fruhstuckplatz-a na 3.550 m na kojemu se nalazi tabla s upozorenjem u slobodnom prijevodu:“ Ako ti baš danas nešto ne ide, vrati se lijepo do doma na rakijicu!“.
Smjer bi bio puno teži da nema klinovima i sajli i to na najtežim detaljima. Zato je i odlična smjer za testirati stečeno alpinističko znanje prije nekog ozbiljnijeg poduhvata. Najteži istureni dio u smjeru je tzv. Rote Fleck koji ima ocjenu IV-! Tu prelazimo na južnu stranu grebena i ostavljamo snijegom pokrivenu stijenu po kojoj smo grebali od samog ulaska u smjer. Snijega i leda na stijeni nije bilo puno što nam je omogućilo lakše napredovanje u usponu. Na vrhu smo u 12 sati i 45 minuta! Vrijeme je savršeno, i možemo se opustiti na vrhu i uživati u pogledu. Nakon sat vremena uživanja, predaha i gužve na vrhu spuštamo se stazom via normale prema planinarskom domu- Nadvojvoda Johann—Hütte na 3.451 metara nadmorske visine.
Na putu prema domu probleme nam prave ogromne kolone ljudi što idu dolje, ali i kolone ljudi koji su krenuli na vrh. Stižemo u dom gdje pravimo pauzu i za odmor i ručak.Nastavljamo se spuštati po ferati na glečer pa dalje strmim stazom do automobila. U toku uspona i silaska jedini problem nam je bio jak vjetar koji je čitav dan puhao. Dolaskom kod automobila čestitamo jedni drugima na ljepom druženju i još ljepšem usponu. Tu smo se planirali odmoriti i naspavati, a sutra kroz Sloveniju i Hrvatsku vratiti kući…
Autor: Besim Muminović