Impresije s pohoda na ‘krov Balkana’

Impresije s pohoda na ‘krov Balkana’

Nakon dugo iščekivanog pohoda, grupa od 49 planinara i planinarki iz cijele Bosne i Hercegovine se 21.6.2013., nakon okupljanja ispred zgrade Zemaljskog muzeja, u 22:00 uputila prema Sofiji, glavnom gradu Bugarske. S obzirom da smo putovali noću, osim zaustavljanja na granicama, na dionici Višegrad-Užice-Čačak-Kraljevo-Niš-Sofija nije bilo gužve, te smo u Sofiju stigli u ranim jutarnjim satima. Izašli smo na Trgu Hriste Boteva (bug. Христо Ботьов Петков), te se uputili ka prodavnici planinarske opreme ‘Стената’,  nakon čega se grupa podijelila na one koji su otišli proštetati do glavnih gradskih ulica i kupiti suvenire, i one koji su otišli po neko osvježenje. Usput smo svjedočili i protestima, što nas je podsjetilo na one u Sarajevu.

Iako smo se u Sofiji zadržali nekoliko sati, već za nepuna dva sata smo, u dobrom raspoloženju, stigli do planinarskog doma (hiže) ‘Šumnatica’ (‘Хижа Шумнатица’) koji je smješten na 1360 metara nadmorske visine. Zadovoljni smještajem i srdačnom dobrodošlicom, neki su se odlučili odmoriti, a neki prepakirati rance radi uspona već narednog dana. Nakon što se organizator pohoda (P.S.D ‘Zlatni ljiljan’) zahvalio domaćinima, a učesnici dobili osnovne smjernice o onome što ih čeka narednog dana (snijeg na stazi, ali i sunčan dan), priredili smo logorsku vatru i spremili se za rano ustajanje.

U 7:30 na dan uspona, cijela je grupa bila spremna za odlazak do ski-centra Borovec (1315 m/nv) i ukrcavanje u gondolu. Gondolom (žičarom) smo se prebacili do Jastrebeca (2369 m/nv) i, nakon nekoliko zajedničkih fotografija, uputili ka planinarskoj kući ‘Musala’ (2389 m/nv) do koje smo stigli nakon sat vremena hoda i uživanja u prelijepim prizorima snijegom prekrivenih rilskih vrhova koji su se pružali pred nama.

Uspon prema skloništu ‘Everest’ (2720 m/nv) je najdinamičniji zvukom i slikom jer se ovim dijelom staze smjenjuju prizori jezera (među njima i ‘Alekovo’), vodopada i potoka koji šume ispod klekovinom okruženih kamenih kocki. Do Ledenog jezera (2709 m/nv) dolazimo nakon osvježenja na obližnjem izvoru, a sve kamenitom stazom sačinjenom od širokih, neravnomjerno razbacanih kamenih blokova.

Na još uvijek zaleđenom Ledenom jezeru smo se pozdravili s planinarima iz Italije. Dio grupe se odlučuje za zimski uspon feratom, a nas nekoliko odlazi u pravcu kamenite staze koja se koristi za ljetne uspone i pri kraju spaja s feratom. Na ovom veoma strmom dijelu staze je bilo snijega, pa su se u povratku mnogi odlučili za feratu.

Premda smo se ovim prilazom penjali svega 20 minuta, na najvišem vrhu Balkana (Musala, 2925, 40 m/nv) nismo ostali predugo jer se spremala oluja s grmljavinom.

Opraštamo Rili što nas je ispratila grȁdom (eng. ‘hailstorm’ (n.) – ‘oluja s grȁdom’; eng. ‘hail’ (v. tr.) – ‘pozdraviti (nekoga), dozivati (nekoga), pohvaliti (nekoga/nešto), te se nadamo da ćemo ponovo, uz miris bugarske ruže i dodir kamena pod prstima, slušati njenu muziku.

U pohodu, osim članova P.S.D. ‘Zlatni ljiljan’, te mnogih drugih planinarskih društava iz cijele BiH, učestovovali i ‘Fenomeni’.

Piše: Nejla Kalajdžisalihović